- partitivní
- partitivní [-tɪtɪːv-] GR partitiv
Čeština-německý slovník.
partitivní
Schlagen Sie auch in anderen Wörterbüchern nach:
dijêlnī — prid. koji izriče dio cjeline [∼ genitiv]; dioni, partitivni, {{c=1}}usp. {{ref}}diobeni{{/ref}} ∆ {{001f}}∼ odnos lingv. hijerarhijski odnos u kojem se nadređeni pojam odnosi na predmet u cjelini, a podređeni na njegove dijelove (čovjek – glava … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȁlo — pril. 〈komp. mȁnjē〉, opr. mnogo 1. {{001f}}a. {{001f}}neznatna, nedovoljna količina, u neznatnoj, nedovoljnoj količini [∼ mi je kruha; ∼ malčice toliko da jedva ima, jedva jedvice] b. {{001f}}donekle, unekoliko [∼ se snašao] 2. {{001f}}neko… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
malo — mȁlo pril. <komp. mȁnjē, superl. nȃjmanjē>, opr. mnogo DEFINICIJA 1. a. neznatna, nedovoljna količina, u neznatnoj, nedovoljnoj količini [malo mi je kruha; malo malčice toliko da jedva ima, jedva jedvice] b. donekle, unekoliko [malo se… … Hrvatski jezični portal
partitivan — pȁrtitīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji dijeli, odjeljuje, označava diobu [partitivni genitiv pokazuje dio cjeline] ETIMOLOGIJA vidi particija … Hrvatski jezični portal
dijelni — dijȇlnī prid. DEFINICIJA koji izriče dio cjeline [dijelni genitiv]; dioni, partitivan, usp. diobeni SINTAGMA dijelni odnos lingv. hijerarhijski odnos u kojem se nadređeni pojam odnosi na predmet u cjelini, a podređeni na njegove dijelove (čovjek… … Hrvatski jezični portal
génitiv — tudi génetiv a m (ẹ̑) lingv. drugi sklon, rodilnik: objekt v genitivu / partitivni genitiv … Slovar slovenskega knjižnega jezika
partitíven — in pártitiven vna o prid. (ȋ; ȃ) knjiž. delen: partitivna krivda ♦ lingv. partitivni genitiv delni rodilnik; mat. partitivna množica delna množica … Slovar slovenskega knjižnega jezika
